STIGLI smo do završnog i najzanimljivijeg segmenta liste koju odavno objavljujemo dio po dio. Prošlog tjedna prošli smo pozicije od 10. do 6. i ostalo nam je još samo predstaviti pet najboljih. Prije svega, slijedi tradicionalna uvodna riječ…

Kao što nogometni treneri imaju svog kapetana, “produženu ruku” na terenu, tako mnogi slavni redatelji imaju čovjeka za kojeg sa sigurnošću znaju da će sve njihove ideje iznijeti pred kamerom točno onako kako su zamislili. Zato nije rijedak slučaj da filmski autori ponavljaju svoje suradnje s glumcima, a naročito je to zanimljivo kad su u pitanju velike zvijezde jer znamo koliko je teško raditi i jedanput s nekom takvom, a kamoli proces ponavljati iznova i iznova.

Ipak, mnogi znalci iza kamere daju bezgranično povjerenje osobi koja ih predstavlja i odlučili smo istaknuti neke od najplodonosnijih suradnji tog tipa te ih rangirati po svojoj volji, ali što je moguće objektivnije. Odmah da istaknemo, koliko god bili naklonjeni epizodistima (možda i više nego zvijezdama), ovdje ćemo se prije svega baviti glumcima koji su barem jednom dobili glavnu ulogu kod svojih omiljenih redatelja s kojima su imali posla više puta. 

Kao što smo se na prošloj listi (femme fatale) bavili ženama, ovog puta bavit ćemo se samo muškarcima, tako da ćemo redateljice i glumice ostaviti za neki drugi put. Dakle, samo partnerstva redatelj-glumac, a prednost imaju oni koji su usko povezani jedni s drugima, odnosno oni čija imena često izgovaramo zajedno.

No dosta prazne priče, zaplovimo kroz pet najviših pozicija.

5. Redatelj Werner Herzog – glumac Klaus Kinski

“Ako sada napustiš ovu džunglu, u tebi će se naći osam metaka i deveti će biti za mene”, bila je rečenica koju je Werner Herzog mrtav ozbiljan izgovorio Klausu Kinskom kada je ovaj htio otići sa snimanja filma Aguirre, gnjev božji i samo je jedna od mnogih sličnih koje su razmijenili tijekom godina. Herzog je imao pištolj, a kasnije je priznao da bi ga stvarno i upotrijebio, kao i da je Kinski to znao, pa je zato i ostao.

Ta situacija je otprilike sve što je potrebno znati o odnosu njih dvojice. O Klausu je dovoljno znati da su domoroci iz Meksika mislili da je u pitanju stvarni demon, a poslije je i Herzog izjavio da svaku svoju sijedu zove Kinski… Dakle, jedan prototip toksične veze u kojoj imate kompletnog luđaka i jednog malo manjeg luđaka, ali za ovu vezu je sreća što je potrajala.

Ne samo zbog Aguirrea, što im je vjerojatno glavno djelo, već i zbog ništa manje genijalnog Fitzcarralda, pa i druge najbolje obrade Nosferatua, ukupno pet ostvarenja, no kao što je Herzogu uvijek bila više potreba nego bilo koji drugi osjećaj da snima filmove, tako je svih njihovih pet naslova bilo apsolutno potrebno i vrijedno je sve patnje i živaca koji su otišli i Werneru i Kinskom (ako ga možemo računati u ljude) i prije svega njihovim suradnicima, koji su danima, tjednima, mjesecima morali strahovati i pratiti što rade ova dvojica. Neponovljiv duo.

Zajednički radovi:

• Aguirre, the Wrath of God
• Nosferatu the Vampyre
• Woyzeck
• Fitzcarraldo
• Cobra Verde

4. Redatelj Martin Scorsese – glumac Robert De Niro

Marty kad se zalijepi za jednog glumca, ne pušta ga par desetljeća, pa se tako i njegove najemotivnije suradnje mogu podijeliti na De Niro fazu i DiCaprio fazu (nedavno ih je i spojio). No još šest tona kruha mora pojesti Leo kako bi upao u isti koš s Robertom, kako sveukupno, tako i što se tiče visina uz Scorsesea. Bilo da su u pitanju priznati i voljeni klasici (Taksist, Razjareni bik, Dobri momci), bilo rani radovi (Ulice nasilja), bilo podcijenjena djela (Kralj komedije), bilo objektivni neuspjesi (New York, New York), De Niro je pratio svog brata za kamerom kroz najvažnija ostvarenja i svaki put se isusovski namučio da mu osigura noseću ulogu na koju će biti ponosan.

Hollywood u posljednjih pola stoljeća nije vidio ni približno jaku tandemčinu kada su autor i zvijezda u pitanju, a o tome ne govore samo priznanja već i osjećaj moći kad se na ekranu pojavi “Directed by: Martin Scorsese; starring: Robert De Niro”. Dotle je došlo da gotovo navijamo da naprave remek-djelo i vrlo, vrlo često su ga i proizveli. “Dajte mi Zidanea i deset panjeva, osvojit ću Ligu prvaka”, rekao je Sir Alex Ferguson, a “Obrva” je to zapravo učinio, našao je svog filmskog Zidanea i ostvario takve rezultate da su na nivou pet Liga prvaka u nogometu. 

Zajednički radovi:

• Mean Streets
• Taxi Driver
• New York, New York
• Raging Bull
• The King of Comedy
• Goodfellas
• Cape Fear
• Casino
• The Irishman
• Killers of the Flower Moon

3. Redatelj John Huston – glumac Humphrey Bogart

Bilo je velikih redateljsko-glumačkih tandema kroz epohe, čak 29 smo ovdje naveli i ima ih još stotine, ali nitko osim ove dvojice nije mogao sam popiti čitavu berbu za jednu noć, popušiti tvornicu duhana Sarajevo za isti period i realno, nijedan tandem ne čine takve facetine. No čak i da zanemarimo ljubav prema kapljici i dimu te karizmu koju nema nijedan glumac kao Bogart, a nijedan redatelj od Hustona, pa se osvrnemo samo na ono što je sada najbitnije, opet su to šampioni svog posla i opet je to šest udruženih pothvata, od kojih su bar četiri nesumnjive filmčine.

Prvo su bili pioniri čitavog žanra/pravca/stila kada su stvorili Malteškog sokola, službeno prvi noir film kojim je 1941. krenula čitava era i najplodonosnije doba koje je Hollywood ikad imao, a i bilo koja druga filmska industrija. Potom možemo izdvojiti Blago Sierra Madre i najbolje ispričanu i odglumljenu priču o pohlepi, pa Otok Largo, gdje im je Eddie Robinson svesrdno pomogao u stvaranju klasika.

Onda čuvena Afrička kraljica i još čuvenija priča da se samo njih dvojica nisu otrovala vodom na snimanju jer jedini vodu nisu ni pili, sve je to više nego poznato i već 1000 puta ispisano. Ipak, možda je manje poznat podatak da je i njihov zajednički Beat the Devil zapravo prvi u nečemu. Naime, često se navodi kao prvi camp film, tako da kad govorimo o pionirima, ovoj dvojici samo fale plava kapica i crvena marama. Vrijedi istaknuti da je Huston pisao scenarij i za High Sierra, koji je značajan i poznat zbog prve glavne uloge koju je odigrao Bogart. Poslije je uslijedio Malteški sokol, pa Casablanca, pa povijest… 

“The stuff that dreams are made of”, što bi rekao Bogie u Malteškom, baš to se isto može kazati za spoj John – Humphrey.

Zajednički radovi:

• The Maltese Falcon
• Across the Pacific
• Key Largo
• The Treasure of the Sierra Madre
• The African Queen
• Beat the Devil

2. Redatelj John Ford – glumac John Wayne

Kad je jednom prilikom upitan da se predstavi na pravi način, rekao je: “Ja sam John Ford, pravim vesterne.” Nekako to zvuči skromno, ali Ford je bio takav čovjek, ostavio je drugima da procjenjuju ako se ima što. Što reći o logici, u pitanju je redatelj s najviše Oscara u povijesti (4), najpoznatiji je po snimanju vesterna, a nijedan od njegovih “oskarovskih” filmova nije vestern.

To je vjerojatno podatak koji najbolje govori o tretmanu kakav je sveti žanr uvijek imao od “intelektualaca”, srećom pa je John znao koliko se jednim Tragačima može reći više o Americi nego bilo kojim nešto “dramskijim” palamudarijama suvremenika, a srećom pa su i njegove kolege to znali i uvijek ga gledali kao boga.

I jest među bogovima svog zanimanja, ako ne i Zeus, a što je za ovu temu najbitnije, znao je i Ford kako najbolje predstaviti “američkog Amera” na platnu, zato je mlađanog Waynea na početku i pronašao, prepoznao, možda bolje reći – izmislio.

U toj riječi je negdje osnovna razlika između ostalih članova liste i ovog tandema, a to je oblikovanje koje je prošao John Wayne u imenjakovim rukama i način na koji ga je s deset prstiju pretvorio u uzora prosječnom Amerikancu i negdje san da prosječan Amerikanac i jest John Wayne.

Nikad bilo, nikad neće ni biti, ali i sama činjenica što je bar u nekom periodu prodana ta priča govori dovoljno o talentu i Johna Forda, ali i Johna Waynea.

Iako je bio kod Forda u 21 filmu, Wayne zauzima tek treće mjesto među najčešće korištenim izvođačima u službi majstora. Prva dva su Ward Bond (25) i Harry Carey (24), ali to je više podatak koji pokazuje pristup čiče jer je uvijek htio ljude od povjerenja oko sebe. No svakako se nijedan drugi njegov pakt ne može usporediti s onim koji je imao s Johnom Wayneom.

Zajednički radovi:

• Mother Machree
• Four Sons
• Hangman’s House
• The Black Watch
• Salute
• Man Without Women
• Born Reckless
• Stagecoach
• The Long Voyage Home
• They Were Expendable
• Fort Apache
• 3 Godfathers
• She Wore a Yellow Ribbon
• Rio Grande
• The Quiet Man
• The Searchers
• The Wings of Eagles
• The Horse Soldiers
• The Man Who Shot Liberty Valance
• Donovan’s Reef
• How the West Was Won

1. Redatelj Akira Kurosawa – glumci Toshiro Mifune i Takashi Shimura

“Jedan mladić koji je teturao sobom u nasilničkom bijesu… Bilo je zastrašujuće kao da gledate ranjenu zvijer kako se pokušava osloboditi. Bio sam prikovan za stolicu. Ja sam osoba koja je rijetko impresionirana glumcima, ali u slučaju Mifunea bio sam potpuno oduševljen”, opisao je Kurosawa svoj susret s Toshirom kada ga je prvi put vidio na audiciji sredinom četrdesetih.

Jest malo lejm opet početi citatom, ali ovaj je jako dobar da bi ga se propustilo. I odmah moramo nešto razjasniti ako ima ljudi koji smatraju da je nefer što su dva glumca na prvom mjestu jer čistom matematikom oni moraju pobijediti jednog.

Dakle, sve i da smo stavili samo Mifunea kao Kurosawinog vojnika (točnije samuraja), opet bi se ta kombinacija dokopala vrha Fudžijame, zauzela prvo mjesto i nema tu razlike, ali jednostavno pravdoljubiv čovjek ne može izostaviti Shimuru i najpoštenije je računati obojicu pa kud puklo da puklo.

Iako je Kurosawa zaista bio zajeban, oštar prema glumcima, strog, znao podviknuti na suradnike, pa tako i zaradio nadimak Imperator, sve je vrijedilo i ne postoji netko tko po završenom projektu s Akirom nije bio presretan jer je bio dio tog iskustva. Mifune je čak rekao: “Ni na što nisam ponosan što sam napravio kao glumac osim na filmove koje sam snimio s njim.” Podsjetimo, njih dvojica jako su se svađali i dugo ne bi razgovarali, no međusobno poštovanje nikad nije izostajalo. 

Mifune se poslije rata, u kojem je savjetovao mlade kamikaze kako da prožive posljednje minute, upoznao s Kurosawom. Uslijedilo je remek-djelo za remek-djelom (ukupno 16) i jahanje obojice u legendu japanskog, azijskog i svjetskog filma. Ali o tome se već zna i nije neophodno čak ni nabrajati naslove.

Imao je povijesnih uloga i bez Kurosawe (iako on kaže da se ne ponosi njima), kod Inagakija, Kobayashija, Okamota i svih mahera, međutim, Akira ga je otkrio, prepoznao životinjsku energiju pred kamerom i na neki način poklonio ga svijetu. 

Što se tiče Shimure, u pitanju je neopjevani kolos japanskog filma ili bar manje opjevani od Mifunea, monstruoznih preko 300 naslova u karijeri, glumac koji je najviše puta igrao kod Kurosawe, zapravo u 2/3 Akirinih filmova (21 od 30), a svaka njegova uloga je nešto sasvim drugačije u odnosu na prethodnu. Samo usporedite snažnog, smjelog, sposobnog lidera ekipe, Brynnerovog uzora i preteču u Sedam samuraja sa slabašnim, ostarjelim, duboko nesretnim glavnim likom u filmu Ikiru, koji je odigrao par godina ranije, ne zna se gdje je savršeniji. Ova druga uloga (a prva po kronologiji) mora biti jedna od najznačajnijih otkako je filma. Tako da kod njega nikako nismo mogli imati slučaj kao s Wardom Bondom i Careyem na drugom mjestu ove liste, jednostavno je previše važan.

I nevezano za temu, ali čisto da napravimo još jednu sponu između prva dva mjesta. Naime, Kurosawu prvog treba spomenuti među utjecajima na Leonea, pa samim tim i na vesterne poslije ’60-ih, ali iz nekog razloga se zaboravi koliko puta je Kurosawa naveo Johna Forda kao ogromnu inspiraciju i koliko puta je pričao o fascinaciji njegovim kaubojcima.

“Prije nego što je bilo tko napravio bilo što, Kurosawa je napravio sve”, stoji i dalje, prelijepo je rečeno, Moja draga voli Kurosawu je pjesma o ženi izuzetnog ukusa i za poželjeti, sve to stoji, ali John Ford je veličina tolikih razmjera da mu čak i jedan Akira-san duguje ponešto, ako ne i mnogo. 

Zajednički radovi (uračunati i Mifune i Shimura):

• Sanshiro Sugata 
• The Most Beautiful 
• The Men Who Tread on the Tiger’s Tail
• Those Who Make Tomorrow 
• No Regrets for Our Youth 
• Drunken Angel 
• The Quiet Duel 
• Stray Dog (Mifune)
• Scandal
• Rashomon
• The Idiot
• Ikiru
• Seven Samurai
• I Live in Fear
• Throne of Blood
• The Lower Depths
• The Hidden Fortress
• The Bad Sleep Well
• Yojimbo
• Sanjuro
• High and Low
• Red Beard
• Kagemusha

I to je to, svih 30 filmskih autora i njihovih 30+ “produženih ruka” smo naveli i poredali koliko smo objektivno mogli. Mnogi su izostavljeni, mnogi su možda previsoko ili prenisko plasirani, ali ne postoji nijedna prisutna osoba koja ne zaslužuje svoje mjesto na popisu ove vrste. Lijepo je znati da recimo Scorsese i De Niro još uvijek snimaju zajedno, još ljepše bi bilo kad bi Carpenter i Russell imali posljednji juriš, ali nećemo o sadašnjosti i budućnosti kad je već prošlost tako krcata kvalitetom u ovom slučaju, o čemu uostalom govori i šest tekstova, bili oni sami kvalitetni ili ne. Vidimo se s novim listama uskoro.