IDEMO dalje s listom koju smo nedavno započeli, sad od 20. do 16. mjesta. Prošli smo pozicije od 25. do 21. i sve smo bliži vrhu. Sada prvo tradicionalna uvodna riječ…

Kao što nogometni treneri imaju svog kapetana, “produženu ruku” na terenu, tako mnogi slavni redatelji imaju čovjeka za kojeg sa sigurnošću znaju da će sve njihove ideje iznijeti pred kamerom točno onako kako su zamislili. Iz tog razloga nije rijedak slučaj da filmski autori ponavljaju svoje suradnje s glumcima, a naročito je to zanimljivo kad su u pitanju velike zvijezde jer znamo koliko je teško raditi i jedanput s nekom takvom, a kamoli proces ponavljati iznova i iznova.

Ipak, mnogi znalci iza kamere daju bezgranično povjerenje licu koje ih predstavlja i odlučili smo istaknuti neke od najplodonosnijih suradnji tog tipa i rangirati ih po svojoj volji, ali što je moguće objektivnije. Odmah da istaknemo, koliko god bili naklonjeni epizodistima (možda i više nego zvijezdama), ovdje ćemo se prije svega baviti glumcima koji su barem jednom dobili glavnu ulogu kod svojih omiljenih redatelja, a s kojima su imali posla više puta. 

Kao što smo se na prošloj listi (femme fatale) bavili ženama, ovog puta ćemo samo muškarcima, tako da ćemo redatelje i glumice ostaviti za neki drugi put. Dakle, samo partnerstva redatelj-glumac, a prednost imaju oni koji su usko povezani jedni s drugima, otprilike oni čija imena često izgovaramo zajedno.

 A sad listamo poredak od 20. do 16. mjesta.

20. Redatelj: Terence Fisher, glumci: Peter Cushing, Christopher Lee

U ovom slučaju moramo napraviti izuzetak budući da su ova tri čovjeka zaslužna ne samo za par desetina zajedničkih filmova već i za procvat producentske kuće Hammer, samim tim i procvat takozvanih Hammer horora u Velikoj Britaniji koji su obilježili par desetljeća u drugoj polovini XX. stoljeća kada je ovaj žanr u pitanju.

Dracula, Frankenstein, Mumija, Vukodlak, sve najvrelije horor teme je odradio Terence Fisher na znalački način, engleski pedantno i uglađeno, a prije svih Peter Cushing s 14 i Christopher Lee s 12 filmova pod Fisherovom redateljskom palicom su doprinijeli ponovnoj popularizaciji dobro znanih likova koje je Hollywood nešto grublje tesao uglavnom tridesetih godina.

Lee kao Dracula je stvar povijesti i spada u red najjezivijih grofova koje je filmska traka vidjela, Cushing u procjepu između junaka i negativaca ovisno o temi, svakako njih dvojica, bilo zajedno, bilo odvojeno, blistali su kao nikad u rukama Terencea Fishera i stvorili čitav serijal filmskih horor pripovjedaka koje bi rijetko koja baka pokazivala unucima, ali sigurno da bi svi unuci željeli to vidjeti. Jest da uvrštavanje dvojice glumaca izlazi malo iz kalupa dosadašnje liste, ali čini se da je u ovom slučaju opravdano.

Zajednički radovi:

• The curse of Frankenstein 
• Horror of Dracula
• The revenge of Frankenstein 
• The hound of the Baskervilles
• The mummy
• The man who could cheat death
• The two faces of Dr. Jekyll
• The brides of Dracula
• Sword of Sherwood Forest 
• Sherlock Holmes and the deadly necklace
• The Gorgon
• Dracula: Prince of darkness
• Island of terror
• Frankenstein created woman
• Night of the big heat
• The Devil rides out
• Frankenstein must be destroyed
• Frankenstein and the monster from hell 

19. Redatelj: John Waters, glumac: Divine

Budući da je ovo 2024. godina, u obavezi smo uključiti LGBTQ+ pripadnike na listu i to se ne smije dovesti u pitanje, tako da je Divine tu po preporuci ‘s vrha’ i, nažalost, ne možemo ga/je odstraniti. Šalimo se naravno, ovog puta su zapravo po zasluzi upale osoba poput Divine i Johna Watersa u listu naj od naj budući da zaista njoj pripadaju.

Pobornici takozvane estetike ružnog i njeni najsvjetliji predstavnici u osjetljivoj fazi američkog filma, njihovo najzapaženije djelo su Ružičasti flamingosi iz 1972, a iako je film odvratan na sve moguće načine i sva je prilika da će vam u nekom trenutku pripasti muka dok ga gledate, za divno čudo je vrlo brzo stekao kultni status i održao ga do danas. U stvari i nije nikakvo čudo, takvi filmovi i jesu po pravilu kultni.

Waters kao stvaralac je neizostavni dio pop kulture i prošlog i ovog stoljeća, a s Divine je surađivao ukupno devet puta, od čega su u četiri navrata to bili kratki filmovi, ali su preostalih pet dugometražnih ostavili ipak najdublji trag. Trudio se satirizirati sve ono što je najsvetije Amerikancima i sa svojim odveć pretjeranim stilom uglavnom ubadao suštinu. Doba kad su filmovi još uvijek mogli šokirati, nedostaju pomalo ta vremena…

Zajednički radovi:

• Roman candles
• Eat your makeup
• The Diane Linkletter story
• Mondo trasho
• Multiple maniacs
• Pink flamingos
• Female trouble
• Polyester
• Hairspray

18. Redatelj: Sam Raimi, glumac: Bruce Campbell

Tijekom 1981. godine je superkul baja u nastajanju Bruce Campbell založio imanje svoje obitelji da bi mu prijatelj Sam Raimi snimio film, toliko mu je vjerovao i podržavao ga da je pored pomoći u financiranju svakodnevno asistirao ekipi i u fizikalijama, prenosio rekvizite, gradio setove i sve ostalo što je bilo potrebno.

Film je Evil dead i Campbell je naravno odigrao i glavnu ulogu u njemu, a Raimi opravdao sva prijateljeva očekivanja i ne samo zaradio solidan novac od prvijenca (ako ne računamo fakultetske radove) nego je stvarno napravio i super niskobudžetni klasik, ali i najavio lijepu karijeru. Od Bruceovog junaka Asha Williamsa je stvorena legenda, potom su lansirani možda i jači nastavci Evil dead 2 i Armija tame, svaki sve više klizao ka komediji/parodiji, a iako je jasno da je to Campbellu ostao vrhunac karijere, mora se priznati da ni Raimi nije dosegao bolja djela.

Znao je da ispoštuje Brucea i u mainstream fazi, pa mu je često davao barem omanja pojavljivanja u svojim multimilijunskim filmovima koje je kasnije snimao kao već sasvim priznat redatelj. Jedna topla ljudska priča, toplija od motorne pile kojom je Ash skidao glave stotinama živih mrtvaca, a mi svi uživali.

Zajednički radovi:

• The evil dead
• Crimewave
• Evil dead 2
• Army of darkness
• The quick and the dead
• Spider-Man
• Spider-Man 2
• Spider-Man 3
• Oz the great and powerful
• Doctor Strange in the multiverse of madness

17. Redatelj: Andrej Tarkovski, glumac: Anatolij Solonjicin

Prelazimo u malo mirnije i poetskije vode poslije horora i košmara koje smo preživjeli na prethodnim pozicijama. U slučaju Tarkovskog i Solonjicina imamo četiri zajednička filma i to ne zvuči kao previše, ali kada se uzme u obzir da je u pitanju većinski dio Andrejeve filmografije, a naročito ako se doda da je htio glumca i za svoja djela Nostalgija i Žrtva, ali da je ovaj prethodno umro, onda je jasno da su imali posebnu vrstu poštovanja jedan za drugoga. 

Debitantska uloga Anatolija Solonjicina bila je u Andreju Rubljovu i može se reći da izgleda kao da su ga vremeplovom dopremili iz 15. stoljeća, toliko je vjerodostojan i upečatljiv, a ništa manje ni u narednim filmovima Tarkovskog u kojima se našao, premda u prilično različitim izdanjima.

Tarkovski je izrazito cijenio sposobnost Solonjicina da iznese zamišljene ideje pred kameru, kao što smo napisali i u uvodu, zaista mu je bio neka vrsta “produžene ruke” i čovjeka koji zna kako redatelj razmišlja, a u krajnjoj liniji dao je i život za umjetnost Tarkovskog i nije jedini. Govorimo naravno o snimanju Stalkera, poslije kog se filmska ekipa razboljela i konkretno Solonjicin je umro od raka pluća izazvanog kemikalijama kojima su svi bili izloženi. Ako se za neki film može reći da je vrijedan ljudskih života, to je Stalker, s tim što, naravno, zaista nije bilo potrebno da se dogodi ono što se dogodilo.

Zajednički radovi:

• Andrei Rublev
• Solaris
• Mirror
• Stalker

16. Redatelj: Takeshi Kitano, glumac: Takeshi Kitano

Morali smo imati jedan slučaj momka koji režira sam sebe i savršen je u tome, koji je sebi najveći prijatelj i glavna uzdanica, koji zna da nitko drugi to ne može bolje uraditi od njega, naročito ne neki glumci koji su navikli ponavljati napisane riječi iz scenarija i pojma nemaju o čemu se tu u stvari radi. I mogli smo staviti ljude kao što su Orson Welles, Buster Keaton, Charles Chaplin, Clint Eastwood, Kevin Costner itd, svi su oni sjajno i režirali i igrali noseće uloge u mnogim filmovima, ali, eto, odabrali smo Takeshija pošto bi ga se rijetko tko na prvu loptu sjetio, a zaslužuje ući u ovaj ekskluzivni krug.

To je jedan razlog, a drugi razlog je taj što njegovi radovi često izgledaju kao da su se John Woo i Ingmar Bergman na esidu dogovorili snimiti jedan film, pa su nekako uspjeli kombinirati svoje scene i ispreplesti ih tako da stvarno jedan glumac teško može shvatiti o čemu se tu radi i koja je suština.

Zato je Takeshi odlučio više puta ne samo da napiše, režira i montira vlastiti film, već i da mu podari vlastitu dopadljivost ispred kamere, a ima je na pretek. Kao domaćica koja gleda u muža i kaže “ma sve ću ja sama, ne znaš ti” kad treba nešto uraditi po kući, tako je Kitano sam svoj gazda i ništa tu ne bi trebalo mijenjati, jer bi se onda izgubio jedan posve originalan i neponovljiv pristup pravljenju filmova. 

“Zajednički” radovi: 

• Violent
• Boiling point
• Sonatine
• Getting any?
• Hana-bi
• Kikujiro
• Brother
• Zatoichi
• Takeshis
• Glory to the filmmaker
• Achilles and the tortoise
• Outrage
• Beyond outrage
• Outrage coda
• Kubi

Završili smo i ovaj petodijelni segment liste, možda najinteresantniji do sada i definitivno obojen svim bojama, a u narednom tjednu nastavljamo dalje i donosimo mjesta od 15. do 11. Ostanite uključeni, bližimo se vrhu.