Engril.com

Today's Stories Tomorrow's History

Arts Entertainments

Ovaj film zovu čudom. Snimao se 40 godina, a redatelj je potrošio 120 milijuna dolara

HOĆE li se nevjerojatno skupi znanstveno-fantastični ep Megalopolis redatelja Francisa Forda Coppole nakon četrdeset godina snimanja pokazati kao veliki trijumf ili katastrofalna ludost?

Premda je uobičajeno da filmaši financijski podupiru svoje filmove, to najčešće znači da redatelj financira svoj niskobudžetni prvi film ili, u boljem slučaju, da poznati glumac ulaže novac kako bi pokrenuo produkciju nekog srednjebudžetnog potencijalnog hita. Ali Megalopolis je nešto drugo.

Eksperimentalni znanstveno-fantastični ep, koji se ovog tjedna premijerno prikazao na Filmskom festivalu u Cannesu, s nevjerojatnih 120 milijuna dolara financirao je njegov scenarist i redatelj Francis Ford Coppola. Malo je vjerojatno da će 85-godišnji redatelj ikada nadoknaditi taj deveteroznamenkasti iznos, ali Coppolu to ne zamara previše, piše BBC.

“Ako mene pitate, kada dođete do životnog kraja, ne želite reći: ‘Oh, volio bih da sam učinio ovo ili ono.’ Želite reći: ‘Morao sam to učiniti'”, rekao je redatelj za Deadline.

40 godina nastajanja

Film je nastajao više od 40 godina. Kad ga je Coppola zamislio, imao je već neke od najvrućih filmskih hitova u povijesti Hollywooda. Snimio je Kuma, Prisluškivanje i Kuma II tijekom 1970-ih, a radio je na Apokalipsi danas kada je dobio ideju za nešto još hrabrije.

Smješten u jedan dan u bliskoj budućnosti u New Yorku, Megalopolis priča o arhitektu koji se nada da će obnoviti grad nakon kataklizme i stati na kraj korumpiranom gradonačelniku. U intervjuu za Film Comment 1983. Coppola je ustvrdio da je proveo dva mjeseca pišući bilješke na 400 stranica.

Njegova ambiciozna basna inspirirana je razdobljem u starom Rimu kada je “sve umiralo, a sve vrijednosti pretvorile su se u potragu za novcem”. Film se, prema njegovim riječima, bavi pitanjima tko smo, gdje smo, što je čovjek u ovom trenutku, a njegova glavna tema je mogućnost savršenog društva, odnosno utopije.

“Napravit ću ga u nekoj vrsti razrađene, novelističke strukture koja ima stanku i vrlo bizarnu drugu polovicu koja ide sve do dijela koji u konačnici daje osnovu za koncept utopije u ovoj ludoj halucinaciji”, rekao je Coppola, koji je tijekom cijelog intervjua pio vino iz vlastitog vinograda u Kaliforniji.

Problem je bio u tome što se njegovi filmovi iz 80-ih nisu smatrali dobrim ulaganjem. Apokalipsa danas bila je problematična produkcija – glavni glumac Harvey Keitel je otpušten, a Martin Sheen, koji ga je zamijenio, doživio je srčani udar na setu.

Zatim je došao Jednom iz ljubavi, romantični mjuzikl koji je doživio katastrofalan neuspjeh 1982. – imao je budžet od 23 milijuna dolara, a najvelikodušnija procjena njegove zarade je oko milijun dolara. Bilo je, dakle, teško natjerati nekoga da se kocka s futurističkom, psihodeličnom, političkom i filozofskom pričom o vezama između tadašnjeg New Yorka i Ciceronova Rima.

No, kako su godine prolazile, Coppola je prebrodio mučne osobne i financijske oluje, ali je nastavio snimati i naručivati umjetničke koncepte za film, stalno najavljujući da će Megalopolis biti njegov sljedeći projekt, da bi ga onda opet odgodio.

Jedan od onih primamljivih što-ako filmova

Coppoli nije smetalo ni da ga sam financira. Odavno naviknut na rizike i pomicanje granica, u showu Late Night s Davidom Lettermanom još 1982. ustvrdio je da redatelji ne bi trebali čekati da im netko da zeleno svjetlo za film.

“Kada želite snimiti film, uvijek će netko reći: ‘Ne sviđa mi se ideja.’ Ako stvarno želite započeti nešto, slijedite svoje srce i napravite to. Za Kuma II smo potrošili milijun dolara na izradu setova prije nego što nam je Paramount rekao da možemo uspjeti”, rekao je, a to bi moglo objasniti i zašto je njegov studio Zoetrope bankrotirao 1990.

Njegov je plan do tog trenutka bio preuzeti mainstream redateljske poslove na filmovima kao što su Jack (1996.) i Čudotvorac (1997.), a potom tu zaradu upotrijebiti za stvaranje Megalopolisa. Ali čak je i ovaj plan propao zbog terorističkih napada na New York u rujnu 2001.

“To je poprilično otežalo sve. Film je o težnji ka utopiji s New Yorkom kao glavnim likom, a onda odjednom nisi mogao pisati o New Yorku a da se ne pozabaviš onim što se dogodilo i implikacijama toga. Svijet je bio napadnut i nisam znao kako se s tim nositi”, rekao je Coppola u intervjuu za Ain’t It Cool News 2007. 

Napokon je, rekao je, napustio ideju o Megalopolisu, koji je postao jedan od onih primamljivih što-ako filmova kojima je suđeno da ostanu nesnimljeni. U knjizi The Greatest Movies You’ll Never See iz 2013. jedan je pisac zaključio da Megalopolis “nikada neće vidjeti svjetlo dana”.

Coppolino čudo

Ono što se dogodilo nije bilo čudo, ali nije bilo ni daleko od toga. Sjećate li se vina koje je Coppola pijuckao tijekom spomenutog intervjua 1983.? Bilo je iz njegova vinograda. Bez obzira na uspone i padove u filmskoj industriji, vinski posao rastao je i rastao, sve dok nije postao 13. najveći proizvođač vina u SAD-u.

Znao je da njegova djeca Sofia i Roman ne žele preuzeti posao, pa je na kraju odlučio prodati svoju tvrtku i tako je dobio novac koji mu je bio potreban za snimanje Megalopolisa.

U travnju 2019. objavio je da je pretprodukcija u tijeku, a u studenom 2022. započeo je snimanje u Gruziji. Činilo se gotovo neizbježnim da njegov glavni glumac bude Adam Driver, koji je također bio zvijezda drugog legendarnog fijaska koji se stvarao desetljećima, filma Čovjek koji je ubio Don Quijotea redatelja Terryja Gilliama.

Međutim, tipično za Coppolu, produkcija nije baš išla glatko. U The Hollywood Reporteru je objavljena priča da je na setu bilo puno problema i da je film “jako loš”, a prošli tjedan je u The Guardianu izašla priča da je redatelj pokušao poljubiti neke od oskudno odjevenih statista u jednoj sceni, prema tvrdnjama izvora sa seta.

Izvršni koproducent filma Darren Demetre opovrgnuo je ove tvrdnje, rekavši: “Nisam upoznat s pritužbama zbog uznemiravanja ili lošeg ponašanja tijekom projekta.”

Prije ovih nedavnih optužbi Coppola i Driver branili su način na koji je film sniman. “Budući da je sam financirao film, to je proces snimanja učinilo jednim od najboljih iskustava, ako ne i najboljim. Nije bilo suvišnih razgovora, nije bilo ljudi koji su uzimali novac sebi. On je kontrolirao film koji je želio snimiti i to je bilo to”, rekao je Driver za Collider.

Još je jedan film s premijerom u Cannesu ove godine, Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje, također financirao njegov redatelj, u ovom slučaju Kevin Costner. To što su dva dobitnika Oscara morala zavući ruke u vlastite džepove kako bi napravili željene projekte govori dovoljno o stanju u Hollywoodu. No u zajedničkom intervjuu u Deadlineu obojica to gledaju s vedrije strane.

“Dobio sam okladu. Zahvalan sam što mogu napraviti film koji me proganja i za koji osjećam da će biti prekrasan, koji će rasvijetliti budućnost i pokazati kakva su ljudska bića zapravo. Ja sam presretan”, rekao je Coppola.

LEAVE A RESPONSE

Your email address will not be published. Required fields are marked *